Sunday, September 30, 2012

Ovo nije ispovijest, ovo je gore nego molitva...

Pokušavam te shvatiti godinama... Iz dubine duše shvatiti zašto toliko leda ima na tvojim usnama, toliko hladoće u grudima... Toliko teških riječi na usnama, i toliko mržnje u očima... Pokušavam te opravdati, pronaći nekog drugog krivca umjesto tebe, okriviti nekog tvog zlog bliznaca, neki alter ego...bilo šta samo ne tebe... 

Al onda na kraju dana shvatim da ne postoji niko drugi ko može da nosi krivicu osim tebe... Osim tvojih poroka... Sebičnosti... I zaboli... Zaboli do smrti toliko da se grudi stežu u očaju dok srce pokušava da nastavi otkucaj... Stegnem zube samo da suza ne krene jer davno sam se zaklela da nikad više neću pustiti suzu zbog tebe i tvojih postupaka... Ma koliko da boli... 

Ponekad mislim da ti nikad neću oprostiti, da će među nama uvijek biti jaz mog izgubljenog djetinjstva, mog preranog odrastanja...provalija koju riječi umiju da stvore bolje nego ijedna prirodna sila... Koliko je samo čaša bilo razbijeno na taktove one jedne pjesme, a koliko ih samo ima zabranjenih... Onda kad sam ostala sama jer me ti nisi želio nazad... Pitam se dal' ću to ikad moći da prebolim...

I onaj bijes u tvojim očima, kad su se ruke stezale u oružje dok su te moje oči pune straha i ponosa gledale... Nikad neću zaboraviti koliko sam samo odrasla zbog tebe... Koliko sam propustila i izgubila zbog tebe... Zbog riječi koje su ubijale gore nego bilo kakvo oružje... Jer RIJEČ... ona je ta koja zauvijek ostavlja ožiljke na stranicama duše...ona je ta koja se teško oprašta... ona ne ubija ali je smrtonosna... 

Nije ovo priča o ljubavi, ovo je mnogo dublja emocija koju samo rijetki u sebi mogu da nose.. Oni koji su obilježeni za čitav život... Oni koji nisu imali ljubav gdje je  trebalo i kojima se želje nisu ispunjavale preko Deda Mraza... Samo se nadam da jednog dana... na kraju svega... da ću imati snage da ti tražim oproštaj za to što sam bila trn bola u tvojim očima i srcu... i da ću moći  ja tebi da oprostim... za sve ono iskonsko što mi nisi pružio... 

(Text by Š.Selma)