Friday, January 25, 2013

Dobro došli drugovi na našu malu maskaradu...

Krene neki novi dan... Novi ljudi oko tebe, rode se nove nade u tebi, misliš "Ovaj put je drugačije...Pametnija/i sam, ne može me više žednog preko vode prevesti svaka budala..." Opet misliš da možda u ljudima ima nešto dobro, neka klica dobrog pasulja koja raste u njima. daš šansu, pustiš ljude malo bliže, eto tek da osjete da im bar malo vjeruješ. Pustiš... i grdno se opet prevariš...

Vidiš da ljudi imaju problem sa postavljanjem granica u životu, da ne znaju da kažu da je dosta... Ne umiju povući onu žutu fluoroscentnu liniju ipred očiju i samog sebe ubijediti da ne treba pretjerivati... da moraš držati distancu... jer u životu, najvrijednije je znati kad trebaš stati, zaustaviti svoje egocentrično JA, pritisnuti kočnicu i stati... U tim trenucima tek pokazuješ svoje lice... Onu tvoju ličnost na koju si tako ponosan...

Razumijem ja... Sve ja shvatam... I nesreću, i prošlost, i probleme...Iznenađuju me pozitivni ljudi, iskreni ljudi i DOBRA djela... To je već nešto gdje se baš začudim i kažem "Svašta"... Ali daj, budi bar malo realan, i pogledaj oko sebe... nisi ti na mjestu zemljine ose, povedi računa o ljudima koji su oko tebe, kojima je stalo, možda ih guraš od sebe, možda negdje baš griješiš...

Toliko lica čovjek ima, al nikako da se rulet zaustavi na onom pravom, iskrenom... Ja sam davno skinula svoje maske, prekinula maskaradu svog života i odlučila da prigrilims voju golotinju duše i krenem baš takva dalje. Da jednostavno budem ono što ti nisi... Nemaš snage, ne smiješ, ne umiješ ili šta već... Ali ne postoji opravdanje, samo izgovor... I uporno te povrijeđuje ista sorta ljudi, nikako da se opametiš...Ali tako to valjda ide...

I onda na kraju samo mogu da uzdahnem duboko... Sklopim oči i kažem "Još jedan dan prođe... Sutra je možda pametnije..."