Saturday, February 2, 2013

Takav treba da je svaki dan...

jedan jedini jednostavni trenutak sreće, koja je inače tako prividna i relativna stvar... Samo taj jedan tren kad se osjećaš potpuno, nedodirljivo, fantastično... Ne smeta ti ni kiša što pada, ni vjetar koji nemilosrdno nagriza svaki atom bića do koštane srži... Samo taj jedan tren kad shvatiš da postojiš... iv si... I jedino ti si zaslužan za osmijeh koji se iscrta na licu...

Onaj isti trenutak kad ti srce kuca toliko ludo da sva krv krene u obraze i osmijeh je jedino odijelo koje taj dan imaš na sebi... Ne interesuje te ni gužva u saobraćaju, ni kolaps u sistemu... Ne zanima te što ti je ostalo par eura u novčaniku... Ništa nije važno... Samo taj jedan jedini...

I okreneš glavu na sve probleme, sve ti izgleda smiješno i malo i nevažno... osim jedne zvijezde koja sija u tebi i koja te toliko diže u visine da ti i nebo izgleda malo i smiješno... Sve je nevažno naspram tog jednog jedinog... Onog za koji dišeš i zbog kog se budiš... samo zbog tog osjećaja kad shvatiš da u stvari zaista voliš i da zaista pripadaš...

Eto, takav je jedan dan bio danas...