Wednesday, March 20, 2013

U ludo vreme lud je ko je normalan

Burna sitiacija na jednom Balkanu... Povampirile se aveti nekih prošlih vremena, ustale uklete noći prijeteći da  prekriju jedno nebo prepuno boja! Jednu zemlju prepunu sunca... Hoće neke istorijske horde da sapletu vijenac satkan od intriga, spletki i laži... Nije ni važno ko će da ga nosi, ali pretpostavljam cijeli jedan narod... Nije ni malo lako... 

Bliže se opet dani kad treba odlučiti... Kad treba postati važan pred svima i ispratiti trku do kraja, kladeći se na rezultat sa najvećom kvotom... Još jedna utakmica na Balkanu, golovi pljušte sa svih strana, a zaluta i po neki penal... I ponovo Balkan postaje jedna sjajna pozorišna scena sa fantastičnim cirkusom, sjajnom šatrom i fenomenalnim vještinama... Borba lavova, arena... Euforija publike... Oni ipak na kraju daju glavnu odluku, oni ocijenjuju ko je najbolji svojim gromkim aplauzom koji će srušiti šatru... 

Ja... sjedim u najtamnijem uglu arene i posmatram kao i obično... kao i svaki put... tražim pukotine kroz koje mogu da ugledam svjetlost dana, slušam komentare iz publike... Možda u sebi potajno navijam, možda imam nekog svog favorita... Ali nije moj stav ni malo važan trenutno... Važno je biti čovjek u cijeloj ovoj ludnici... ostati normalan i sav svoj... ako je to ikako moguće na Balkanu...