Tuesday, April 30, 2013

Bilo je to nekad...u čast jedne vatre...

Bilo je to nekad... tako počinju bajke... al pamtim one nekadašnje prve majeve koji su obilježili moje djetinjstvo... naravno, današnja djeca treba da stvaraju neke svoje, ali... Bilo je i u onim našim neke čari... Sakupljanja guma za paljenje najveće prvomajske vatre... i krene jedna po jedna, kao svetionici iz doba vitezova... Mmmhhh... uspomene moje pune dima...

Jedva smo čekali da svane jer su se spremali roštilji, išlo se u park na uranak, svuda se čula cika i pjesma... bilo je to jedno lijepo parčence djetinjstva... I svitanje za Đurđevdan... Buđenje hladnom vodom punom mirisa sveže ubranog cvijeća i vrbe... Ah ta naša djetinjstva... Nekad su nešto i značila...



E tako djeco moja... ne kažem ja da treba da pratite neke naše majve, ali neke tradicije su jednostavno previše dobre da bi bile prekinute... Naravno.. Naših majeva nema, naših vatri nema, odavno su izgorele negdje u grudima... Još se poneko društvo skupi i raspali roštilj na nekom proplanku... Zamiriše vazduh na neka dječija maštanja i to je sve...

Bilo je to tako nekad davno....Sad više nema ni djece a ne vatri...