Monday, May 13, 2013

Balkanski tango uvek zavrsi na trotoaru....

Postoje ljudi koji se jednostavno nasele tu u srcu ZAUVIJEK! Oni čiju ljubav ne trebaš kupovati, i ne možeš zamijeniti ničim na svijetu... Oni su ono što te čini cijelim, što ti daje vjetar u jedra pa te gura naprijed... Oni su ljudi zbog čije boli bi plakao, zbog čije radosti bi sijao... Oni su sve ono posebno što te određuje...  Oni su tvoja krv... Tvoja jedinstvena genetska kombinacija pod svodom nebeskim... Oni su sve tvoje...

Ona je žena koja je svoj život podredila tvojim potrebama... Ona je uvijek bila tvoj stub podrške i kad si mislio da griješi, da si ti najpametniji... Ona je žena koja je stojički izdržala sve tvoje hirove, sve tvoje nervoze, radosti, tuge i sreće... Sve tvoje nalete emotivnosti i ravnodušnosti... Bez nje nikad ne možeš biti svoj... I tek sad, razummijem... Tek sad shvatam koliko ta ljubav može da bude bezgranična... Božija i njena ljubav... treća ne postoji...

Ne postoji još mnogo ljudi pored nje koje volim toliko da biih bez razmišljanja život dala za njih... da se ne bih zapitala je li vrijedno... Moj brat najdraži za kojeg ću uvijek i svijet prepješačiti da treba... Magare malo bez kojeg ne bih mogla da zamislim život, koji mi je pokazao kako je sjajno biti tetka... par dragih, najdražih prijatelja bez kojih bi bilo nezamislivo nasmijati se, iznervirati se.... Bez kojih nikad ne bih mogla zamisliti ukus kafe... i miris smijeha... I možda onaj jedan, malo posebniji od svih...

I tako...  nIšta se više posebno nije desilo... Partizan pobijedio Radnički, Zvezda pobijedila OFK Beograd na neki mutavi penal... Jedan Beograd i kiša... I eto...