Tuesday, May 21, 2013

Jer ti si ono što sam ja...

Ti sebični narode... Ne znaš ti još šta imaš... Ne znaš ti koliko je lijepa zemlja kojom gaziš, koliko je sunce koje te grije toplo i koliko ima ljubavi u njemu... Ne znaš ti da i kad sjever šamara u stvari miluje... ne možeš ti ni znati, jer tvoja ljubav je puna međa i granica... Tvoj vidik je ograničen samo na par metara ispred sebe... I van tvoje kuće... ne umijete se okrenuti sebi i svojoj porodici, ne umijete se brinuti o svojim brigama... Al znate zato šta sam ja sinoć sanjala... Znate i koje boje mi je jastuk na kom sanjam... Znate i kad sam bila kod zubara... Sve vi znate a pojma nemate...

Jer da znate, danas bi slavili vatrometom boja, danas bi bili najsrećnija nacija na kugli zemaljskoj....

Jer današnji dan n emože imati cijenu, ne može imati lošiu dnevnu štampu... Bar danas zaboravi na podjele, na teritorije, na imena i boje... Danas bar budi kao jedno, jedno srce u kom ima mjesta samo za ovaj goli kamen na kom si rođen... Ne, nemoj mi komentarisati o političkoj situaciji u zemlji, o lošim stvarima koje su za tebe takve jer ih tako vidiš... jer ne umiješ da otvoriš srce... jer nećeš da učiš, da slušaš, da tražiš bolje načine... Nećeš, jer si navikao da ti se sve na dlanu pruža...

Čast i obraz su se izgubili, priznaj narode... laž je zavladala tako lako, intrige i prevare... Ubistva, i krađe, dilovanje i šverc... Okani se... Možeš ti i bolje... Možeš ti da pobijediš i jednu Austriju, i Švajcarsku... MOžeš, samo malo ti treba... Da svoj pogled zadržiš u svom dvorištu umjesto u komšijskom... Da se malo posvetiš sam sebi, a ne drugima...

Volim ovaj krš... Volim ovo nebo... I sunce... I more... I jezera... Volim ih... Oni su dio mog postojanja i ponosna sam na to... POnosna na danas... I zato, CRNA GORO... srećan ti dan nezavisnoti... Želim ti još dugo nezavisnih godina i vijekova, ali ti želim jedan bolji narod, jer ovaj... ne umije da te cijeni...