Friday, June 21, 2013

Lažeš, zlato, lažeš dušo, lažeš vještice...

Prije par dana...
U nekim ludim dešavanjima...
Desi se... savršena uloga, glavan glumica...
I odglumljen osmijeh...
Ono kao "Daaaaa, sjajno... :-D xexexexexex...".
Iskreno, grozim se takvih situacija, ali ponekad su jednostavno neophodne...
Na kraju dana, kad je sve prošlo, i režija spustila klapnu za taj dan, nastupio je trenutak tišine...
U onom istom krevetu, dva broja većem koji izgleda služi jedino za takve stvari...
Razmišljala sam koliko puta sam morala da odglumim neku scenu, oduševljenje, radost, zainteresovanost i gomilu nekih drugih emocija...
Da li bi jednostavnije bilo da sam rekla istinu, povrijedila nečiji ponos i ego, sujetu ili... Šta već...?
Da li bi bolje bilo da sam komšiju pitala da mu nabavim dvogled da se ne izviruje svaki put kroz prozor (bojim se da mu se nešto ne desi) kad dolazim kući...?
Ili sam možda mogla reći prijatelju da je ponekad dosadno pričati s njim (obično se javim na poziv i odmaknem telefon dok se on ispriča) i da nemam uvijek toliko vremena koliko on ima kredita na telefonu.
Koliko puta u životu smo svjesni da glumimo...osmijeh, orgazam, ushićenje, strast... samo da ne bi povrijedili osjećanja drugoj strani...
Da li druga strana zaista može podnijeti toliku dozu istine?
Ili su "biijele laži" dozvoljene...?
S godinama, sve manje imam strpljenja da ljudima oko sebe priuštim takav luksuz kao što je pakovanje istine u šarene papire zablude...
Sve manje želje za glumom, a sve više takvih situacija...
Jel mi to namjerno neko piše scenario sa folerskim ulogama?
Ili sam možda precijenila istinu...
Volim osjećaj kad mogu slobodno da kažem ono što mislim, i ono što osjećam, a da me niko ne pogleda sa osudom ili sa velikim znakom pitanja iznad glave - "Šta, kog đavola ti znaš???" (LJudi od mrštenja se dobijaju bore)...
Volim kad ne moram da budem lažno oduševljena vijestima koje čujem... dok se moje malo ja mršti i ljuti musavo...
Istina je sloboda... Zna ponekad da bude bolji osjećaj od onog velikog O...
Zna da bude strastvenija od bilo kakvog seksa...
Zbaciš predrasude  i osjećaj krivice...Skineš šminku krivice, udahneš i pustiš krila...
Ekstaza...
Sigurno da je ovo vrijeme potpuno izobličeno, iskrivljeno u nekim uglovima, promijenile su se vrijednosti i valute, ali znam sigurno...
Istina je jednostavno nezamjeljiva...
Ne foliram te, majke mi....
Probaj, super je...