Saturday, January 4, 2014

Smesnih stvari se bojimo... Mislis da neko pita za nas...

Još uvijek boli... Ta neka bol svjesno zadana... samostalno... Još uvijek ližem rane, a krv ne prestaje... Proći će...Ili neće, jedno od ta dva... Još drhte svi moji atomi, nadajući se... Osjećam, negdje pod kožom, neki nemir mi govori da još nije gotovo... da još uvijek postoji zrno nade da će sve ipak da se nekako složi... Nešto što mi još ne da da odustanem od moje zvijezde repatice... Ne znam da li je to samo očajnička želja, ili ono kad znaš, kad si svako čulo posle petog govori da nije kraj... Da je ostalo nedorečenih misli u vazduhu... da je ostalo toliko nježnosti pred vratima koja čeka...

Pišem o nekim promjenama, o tome koliko želim sebe da vratim na neke puteve skojih sam skrenula, ali još uvijek nisam sebe postavila na pijadestal mojih želja... Još uvijek brinem više o drugima, još uvijek me više boli tuđa bol dok se ja raspadam u dijelove a samo rijetki to primjećuju... I čula sam neko rušenje, osjetila sam prašinu... I vidim, to se poslednji temelji stare mene srušili i minirali... Sad mogu da gradim ponovo, da puštam zdravo korijenje... Sad mogu da počnem da vjerujem u sebe...

Možda je upravo to što mi ne da da me bol potpuno pokopa, da mi oduzme sva čula... Možda upravo taj neki tajni tihi podstrek koji osjećam u vrhovima prstiju... Baš to osmo čulo koje mi šapuće pred spavanje da će moja zvijezda opet prosuti sjaj svoj pod moja stopala...

Još uvijek se učim kako nositi svoju dušu na dlanovima, otvorenu i slobodnu.... Još uvijek sitnim koracima hodam ka svojoj slobodi, i ne krijem više suze... Ne krijem bol... ne krijem osmijeh... Koračam sigurna u sebe, u svoje tijelo, u svoju dušu, sigurna u ono što nosim u sebi... I bojim se... Bojim se te svoje golotinje, ali ipak ne odustajem... Jer znam da samo takva mogu biti pravi čovjek i prava žena, samo tako mogu pobijediti ovu bol koja se nakupila u porama...

I neću odustati... Ni od mene... ni od tebe... a ponajmanje od nas... neću odustati od onog osjećaja koji je toliko bio pravi... Od osjećaja da još nije gotovo... Ne može biti... Ne dok god osjećam da ti pripadam.