Friday, March 28, 2014

Bio je jedna od tri želje koje sam imala..

P.S. Unaprijed se izvinjavam zbog rečnika, al nekako mi danas paše uz tekst.

Ne mogu da vjerujem da mi se to opet dešava, nakon što sam davno još prije nekih 5 godina bila ostavljena porukom u ponoć, nakon 3,5 god "ozbiljne" veze (ispade da je bila neozbiljna čim se zavrsila)...
Ovaj put, porukom na Viber... Napredujem... Sledeci prekid će vjerovatno biti telepatski...
Razumijem, dečko se malo uplašio svojih osjećanja, uplašio se svog straha. S obzirom da smo već jednom prekidali na cijelih 6 dana iz istih razloga (dan pred Novu 2014.), ne mogu sa sigurnošću da tvrdim da je i ovo prekid, ali nije to suština današnjeg teksta.

Pokušavam da razumijem nekoliko stvari, kao na primjer da li sam ja negdje pogriješila?
Koliko se sjećam nisam, čak sam bila i više nego fer i korektna, znajući za aktivnosti sa strane koje me se iskreno ne tiču (mislite šta hoćete, ali prevara više nije tabu tema. Uostalom vara samog sebe). Mislim da sam bila i više nego razumna, ne postavljajući pitanja "Đe si, s kim si, itd. tipično ženska pitanja". Mislim da sam bila...hmmm, ne - sigurna sam da greška nije u meni, jer sam se ja i pored mojih strahova i nepovjerenja u ljude čak i previše otvorila prema njemu. Pa gdje dovraga koči?

Kako uopšte pronaći gospodina "Ti si Taj" u Podgorici, ili bolje reći u Crnoj Gori? (mislim da još neke države imaju ova problem ali orijentisaću se na ovu moju).

Kako pored silnih napuderisanih, napućenih, ispeglane kose + 5kg maskare djevojaka jedna obična djevojka može naći dečka koji nije iskompleksiran autom koje vozi, lokalom u koji izlazi (obavezno da bude Brajer ili Velvet), koji voli pse i mačke (ne samo jedno nego baš oboje), koji te neće daviti ljubomorom, koji će bar jednom dnevno pomisliti na tebe a ne igrati se igrica i kojekakvih glupih naprdivanja kako "nema vremena od posla da pošalje jebenog smajlija na Viber"... Kako je moguće uopšte u ovom gradu poremećenih vrijednosti naći osobu kojoj poezija nije smiješna, i kojoj zapravo možeš i smiješ da vjeruješ? Hmmm, zvuči zaista vjerovatnije da ću prije dobiti 7icu na lotou i naći posao preko Biroa.

Kako uopšte znaš da je On/Ona baš taj/ta? Ali bez one rečenice "Osjetićeš"... Jebem ti ja te osjećaje... Kako možeš da osjetiš da je to neko pored kog ćeš provesti ostatak života "dok nas razvod ne rastavi"...? Jer on jest bio gospodin MrRight... U svakom mogućem smislu, i pored svih tih strahova kojih ima više nego zec... Čak je i Zeka imao hrabrosti da zajebava medveda, a MrRight nema hrabrosti da pusti emotivne kočnice. Mrzim što je pored njega čak i Balašević dobio smisao, sve one njegove pametne rečenice prepune emocija, koje volim a koje nisam baš skroz kontala, konačno znam šta je pisac govorio... I mrzim što sam na neki lud način osjećala da je moje mjesto baš tu, da mogu da probijem te blokade, samo trebam biti strpljiva, nježna, razumna i normalna, tj trebam biti JA... Ne umijem ja da glumim, da budem izvještačena nalickana princeza, Mis Princess Krofnica... Ne mogu... Ja sam to što jesam i ako me takvu ne prihvatiš zalud sve... A on je prihvatio i više od toga, mislio je da može da mi na zenice maže boje Benetona... I zeznuo se... Ja sam znala svaki odlazak u Budvu i Petrovac, svaki izlazak srijedom i subotom, nisam morala biti prisutna i ja... Nazovi to intuicijom, ili sam samo poznavala njegove navike i njega...

Realno pitanje koje mi se nameće posmatrajući drugarice (onaj  mali broj koji imam) i drugove... Kako zapravo uopšte naći decka/djevojku u ovom gradu a da nije isfoliran/a? Svi bi kao neku vezu, a svi su toliko namazani... Igranje igrica "Ko će kome prvi da se javi", "Ko će koga bolje da slaže", "Ko će kome više da se inati" i slične majmunske igrice (uz izvinjenje majmunima, sigurna sam da oni baš i nisu ovakvi)... Pa to ti je isto kao da Brus Vilis uci Klunija kako ce da glumi... Mislim, stvarno... hajmo malo biti iskreni... Traže se veze a svi samo konzumiraju sex-kombinacije... Poremećene vrijednosti kažem ja...

Pa kakav to treba da je pravi muskarac? Hmmm, ukusi su različiti ali... Za mene (obično sam skromna, ali sad neću biti), mora biti zgodan, ne onaj sa presađenom bebinom guzom na licu i pločicama a la Espanja, ali da je zgodan, muževno muški a la Gerrard Butler zgodan... Ne kažem lijep, da se razumijemo... Mora biti muško, a ne nedorasli tinejdžer...  Svako ko mi kaže da je prvo primjetio nečiju dušu za šankom ili u klubu je ili lud ili lažljivac, realno... Mora biti bar 1cm visočiji od mene kad stanem na 8cm štiklu, definitivno. I mora biti jak, muški jak, al ne kao Hulk... (Šta će mi neko ko ne može da rukom otvori teglu)... Da voli košulje (koje su inače simpatičan poklon), što podrazumjeva da ima ramena a ne da mu stoji kao na strašilu u njivi... I mora da bude samostalan, nezavistan od mame i tate (poseban naglasak na mamu)... Ne mora da me drži za ruku, vrti u krug po ulicama, nosi uz stepenice, izvodi na skupe večere, nisam baš taj tip. Mora da razumije moju želju da pomažem ljudima, i napuštenim psima, ne smije ih zvati dzukelama jer onda ja ujedam... Mora imati smisla za humor, ono da me stomak zaboli od smijeha, i da je spreman da se glupira sa mnom bez obzira gdje se nalazimo (Šta će mi snob koji će samo da gleda oko sebe da se ne izblamira, to je tako dosadno)... Definitivno ne smije da sluša Grand Paradu, posebno ne dok se vozi u autu (ako ga ima). Postoji sigurno posebno mjesto u paklu za one koji slušaju tu muziku na max level... Starogradska i sevdah su ok, Legende i Miroslav Ilic su mi ok, ali stvarno Grand Smarada...ne, ne 1000 puta ne u izvođenju Beti Bup. Mora da prihvati činjenicu da imam najboljeg druga na svijetu bez ljubomore... I mora biti čist, ono da kad me zagrli da još par sati mirišem na njega... Ukratko... Nadam se da nisam pretjerala... Ostalo se podrazumjeva - da me poštuje kao ženu i prijatelja, da poštuje moju ekipu i da me voli toliko da je svijet mali... Skromno zar ne

Mislim da sam upravo u prethodnom pasusu navela sve osobine MrRight-a s početka teksta, pa se malo zabrinjavam... Nešto mi govori da ja i MrRight još uvijek nismo stigli do kraja... Ranije sam znala kad se neka veza završi, to je to, kraj, gotovo, reinstalacija sistema i idemo dalje... Sad - nešto mi kaže da će ta priča imati još po neki dio. Nisu se svi oblaci raspali na mom nebu...