Thursday, March 20, 2014

Zvijeri mog ludila....

Izvadicu srce iz grudi... Od ničeg sam ga napravila, poput feniksa iz pepela ga digla... Maglom ga lijepila i perjem ušila da bude što mekše, da ga ne boli kad opet jednom padne... A znam da hoće. NA postelju od lišća ću ga spustiti, da se hrani vlagom kojom natapam ovu zemlju pod tvojim nogama... Tu je, ispred tvojih stopala, i ne vidiš... Neće ni osjetiš kad staneš na njega, mislićeš da je samo još jedna jesen došla... A ono neće ni osjetiti d si ga samo još dublje u blato gurnuo... Da nikad više ne povjeruje da postoje jutra a ukusom svile na dlanovima...

Oduvijek sam znala da ćeš biti moje pogrešno zaustavljanje na onom putu gdje sam čekala još jedan zalazak sunca... Znala sam da ćeš biti kost u mom grlu, nalik oštrici mača kojom sam jednom sopstvenom rukom amputirala dušu, da je ne možeš iscijepati i spaliti u vatri svog smisla za laž. Znala sam da će tvoje ime biti moja molitva i moje prokletstvo, okovi na mojoj koži bez kojih ne mogu da dišem, a koji nanose bol... Znala sam da ćeš, jednom, biti moje uništenje, giljotina svih mojih osjećanja... tupa, i bolna...

NIje bol to što boli, ni činjenica da su tvoje usne otrovne... Ni fizička bol, ona od koje te cijelo tijelo boli da ne možeš da dišeš, i to mogu da podnesem... Ova su stopala prošla pakao, po trnju gazila i u žaru rane gasila, po najdubljem mulju do koljena gazila, i sve otrove svijeta usnama popila.... Nije moje srce besmrtno... Ne boli ni laž kao nekad, postadoh imuna i na njih... Boli me moje dijete u meni, ono naivno koje u bajke potajno vjeruje kao da je to najveća jeres svijeta... Dijete koje u ljubav vjeruje... To boli... Jer srušeni dječiji snovi bolniji su od bilo kog rata, od bilo koje podvale i izdaje...

I sad, u prvu zoru proljeća dok nesanica orkesatr skuplja po mojoj sobi, svirajući čežnju najtiše što može... Moje tijelo, bez srca u grudima... Ne umije da odustane jer je dječak u tebi jednom šapnuo uzdah... Željan da voli, da bude voljen... Ne umije da odustane jer je dječak u tebi nacrtao suzu na mom dlanu... Ne želi da odustane jer je muškarac u tebi jednom otkrio zvijezde koje čuva u svom svemiru... U jednom trenutku slabosti. Ne umijem da odustanem... Jer bih tako odustala i od sebe...