Wednesday, May 28, 2014

Još jednu noć si izgurala sama, Čehov je zaspao blaženim snom, ni ne zna da je orgijala tama pod prozorom...

Kad te život i ljudi toliko puta razbiju u djeliće i to ih pokupiš, pa izliješ od njih neku novu leguru, tvrđu, sjajniju... zadržiš li u sebi ipak vjeru u ljubav...? U ljude...? U jedno zrno dobrote na svijetu?
Ja eto vjerujem...

Jer takvi ljudi postoje... Ne obratiš mnogo pažnje u početku, ali kad počneš da učiš da primjećuješ sitnice oko sebe,onda naučiš da prepoznaš i takve ljude. Nauči da gledaš u nečije zenice i znaćeš kakav je...
Nemoj da gledaš srcem ono što te na tren privuče toliko jako, jer sve što brzo počne još brže se gasi... Strast je divna, ali opasna... Zaslijepljujuća...

A one moje obične jednostavne stvari su još ljepše... One mi daju krila, one su moj osmijeh na usnama... Moji zeleni snovi, najluđi razgovori, godine čežnje i čekanja... Odlasci i dolasci, slučajni susreti, treperenje srca u grudima... To su moje vrijednosti, to je sve što Moj Neko jeste...

I posle cijelih skoro tri decenje mog bivstvovanja na ovoj zemljici, nisam izgubila vjeru u ljubav... Nisam prestala da volim, da budem zaljubljena... Tačnije, nisam prestala da osjećam život u grudima... Jer to je čista esencija i suština... Voljeti... Biti voljen... Bilo je i bola, bilo je topljenja u sopstvenim suzama... Patnje... Trnja i kamenja. Ali znaš, nakon svega toga naučiš kako se zaista iskreno voli... Naučiš da je ljubomora jedina nepotrebna stvar... Naučiš da je otvorenost i iskrenost najbolji afrodizijak... Shvatiš jačinu kompromisa... I ne bojiš se... Jer ljubavi se može bojati samo onaj ko nikad nije volio... Onaj koji nikad nije bio voljen...

Proći ćeš mnoge močvare... Letjeti i padati, lomiti krila... Psovati i biti ljut na cijeli svijet, i na mene i ovaj post... Ali kad to sve prođe i shvatiš da je ljubav  i puno srce predivna stvar... Otkrićeš svoj let do zvijezda...

I još nešto... Svaki let je možda baš taj koji će ti otkriti sopstveni univerzum... Nemoj se bojati da pogriješiš... Na tim greškama nauči nešto kako sledeći put ne bi pao, ili promašio let... I kad stvoriš svoje zvijezdice, nauči ih da nikad ne prestanu da vjeruju u ljubav... Pa makar ona bila i na drugom kraju svijeta, u drugoj vremenskoj zoni...