Wednesday, July 23, 2014

Lajte kere varošanke....

NAPOMENA: Ovaj post je stvar ličnog mišljenja. Neću se iznenaditi kad izmile pomenuti ljudi iz teksta da komentarišu isti.

Ja sam dijete Ljeta... Volim sunce, i more, i toplotu... Ja sam neafirmisani pjesnik, i pisac u pokušaju (mada bi neki rekli da imam talenta i dara... Stvar ukusa)... Na moju žalost, živim u državi u kojoj se jako teško prikazati ljudima u pozitivnom svijetlu, jer su svi uvijek spremni prvo na osudu... Gađaće te kamenjem (riječima), pričaće za tobom, kere prave... Snaga volje koliko možeš da podneseš. Ćutanje je najbolja odbrana, jer ako kreneš u raspravu sa tim (ne)kulturnim ljudima gotovo je... ode ti koža na pazar...

Ovo je grad u kojem si uvijek na meti posmatrača... Od rane zore, do sitnih sati, svaki tvoj korak se budno prati. Kroz centar grada, kroz komšiluk, kroz Bokešku ulicu i Deltu... Ovo je grad u kojem smeća ima svuda osim u kantama. Ovo je grad u kojem sve pozitivne stvari odmah nailaze na vandalizam. Tako je počelo jedno (Ne)Kulturno ljeto u Podgorici... četrnaeste godine u ovom vijeku. Jedan kreativac, čovjek sa idejom, i roboti iz djetinjstva nas malo starijih...

Transformersi stigli u Podgoricu, čuvaju je... od nas samih... Kretivne mašinerije, gomila metala skladno sastavljena, vizionarski postavljena na najznačajnim centralnim lokacijama u gradu... Oduševljenje klinaca, i nekolicine ljudi koji su prepoznali originalnu ideju... Galerija fb fotografija...
(Ne)kulturni ljudi su htjeli biti mangupi, pa nadmašiti mladog umjetnika... Tako što će srušiti jednog od Čuvara, tako što će biti vanzemaljska sila i pobijediti jednog od njih... I to ni manje ni više nego ženskog transformersa Eli. Pa naravno, na koga će ako neće na ženu... Pravo jačega (ili nevaspitanog), pravo bolesnog ili šta već... Takvo nešto se i očekivalo.

Pred samo otvaranje izložbe ovog hrabrog umjetnika čitam razne komentare... Ja neću biti jedna od njih.
Ja ću iskoristiti svoj blog da se zahvalim prije svega tom divnom dečku koji je uložio toliko vremena, snage, energije i želje da stvori transformerse i oživi mnoga djetinjstva...
Hvala mu što je od sumorne i dosadne Podgorice napravio zanimljivu i originalnu vijest koja se raširila regionom...
Hvala mu što je imao strpljenja za sve negativne komentare, i digao se iznad malograđanštine.
Hvala mu što je ispunio dječija srca osmijehom i lijepim fotografijama sa kojima se malo koje dijete u svijetu može pohvaliti...
Hvala mu što mi je pokazao da ipak kreativnost i umjetnost mogu da nađu put ka vrhu...

A te kere varošanke što laju okolo i prosipaju svoju negativu, koji nisu pročitali ni jednu knjigu i ne znaju šta je umjetnost i hrabrost (osim kad treba dići ruku na ženu)... Lajte, samo što vas pravi ljudi ne slušaju...

I tako, eto, kulturne granice se pomjeraju koliko je to moguće...
U Bernama je održan koncert povodom dana opštine, malo razonode za taj mali sumorni gradić...
U Kolašinu je počela manifestacija "Udahni Kolašin" (i nemoj da se zagrcneš)... Počeo je kuvanjem kačamaka... Simpatično zaista... Nadam se da će uspjeti da udahnu život u Kolašin i da malo spuste cijene...
U Crnoj Gori uvijek ima novosti...
Iako nema turista (ipak mi trčimo za elitnim turizmom), ima koncerata... Tako će i ove godine biti održana manifestacija Cucka jeka...
Lake fest u Nikšiću koji će ugostiti jaka imena poput Van Gogha i Gibonnija...
Provoda ima, to je za svaku pohvalu...
Kulture malo manje, ali biće... Sad imamo Megatrona da nas čuva...
Od nas samih i od Putina :)