Friday, February 6, 2015

Ja nemam nigdi nikoga al' moja prica prosta je....

Nisam to ja po tvojim snovima, to moj korak mjesečara bludni, ne zna šta bi od sebe, ne zna šta će bez tebe, pa lunja... Zavlači se svuda po širokom sokaku tvoje duše, tražeći pravu priliku da ti naruši mir tamnim uzdahom koji se lijepi za vrat... Za mokru kožu tvojih leđa dok pokušavaš da me sačuvaš u zagrljaju, a ja ... Kao tamna sjena, kao pramen magle izmičem ti ispod prstiju srećna što me tvoj dodir bar okrznuo po bedrima.

Bježim od tebe a tako želim da ti pripadam, da se od mraka u zvijezdu pretvorim, da od sunca zasijam jače, sjajnije, da se i ono postidi pred mojim osmijehom... Bježim kao što ti od sebe se skrivaš, kao lopov koji ukrade poljubac i nestane u mrak... Znam, ne krivim te zbog toga, ne osjećam tugu... Naprotiv, srećna sam što su nam se koraci ukrstili, što znam da postojiš tako zbunjen, plašljiv i snažan... Ranjivi djeečak u tijelu muškarca od kojeg me hvata ona šašava jeza koja se kao lijana uz kičmu penje do vrha usana...

Srećna sam jer znam da korčaš ulicama ovog prodanog grada, uživaš u mladosti drugih i to te ispunjava, a u stvari svjestan si da ti srce ostaje prazna školjka na kraju noći... Svjestan si da je taj krevet od bijelog pamuka koji na mene miriše u snovima, da je veliki za broj, za dva broja čak, ma ko prespavao pored tebe... Svjestan si da samo ja osjećam košavu u tvojim grudima kad uzdahneš u sred noći i kad se priviješ uz mene kao korov tražeći sigurnost. Ti i ne znaš da ja pohodim tvoje snove, tvoje noći, da bojim tamnu stranu tebe u radost, u sreću, u hiljadu boja kojima hraniš druge... Samo zato jer mi je važno da budeš srećan, iako znam da nisi...

Ja sam tvoja Pandorina kutija sa mastilom želja u kojoj se nalaze tvoji skriveni strahovi, tvoje snove sam upila u sebe da ih ti ne okaljaš svojim grijesma, da ih sačuvam čiste za tebe i kad budeš najsrećniji da ti ih vratim, da ih živiš, da budeš ono što ti sad nedostaje. Ne brini, ja sam obećala da o tebi neću pisati, i ćutim... Uhvati me ponekad da mjesečarim po stihovima i slovima izvezem tanku paučinu od poezije na tvom dlanu znajući da će se to raspršiti čim tuđu kožu dodirneš. Ne brini, ja sam srećna sa svojim obećanjem, znajući da je to jedan djelić tvoje slagalice za sreću.

Ja još uvijek imam privilegiju da mjesečarim po tvojim snovima, da budem bludni maštaroš po tvojim nemirima, da se zavučem u svaku poru tvoje kože i da ne osjetiš kad počneš da mirišeš na mene... Meni je dovoljno. Ja svoju sreću tražim u drugim stvarima, u tuđim očima koje još nisam srela, a za tebe čuvam svoj mir, svoju tamnu stranu koja tvoje divlje dlanove izaziva da sruši sve zidove oko mene... Da me od svih sakriješ, tijelom pokriješ, i drugome hladno bez riječi prepustiš... Ne brini, ja svoja obećanja ispunjavam...