Saturday, February 21, 2015

Pricace ti o plovidbi ti sto nisu sidro digli....

Umoriš li se nekad od snažnih talasa svoje usamljenosti dok te zapljuskuju i ljuljuškaju... Dok te bacaju po beskrajnom moru kao malenu igračku...Umoriš li se biti stijena, satkana od padova i promašaja, satkana od svih pogrešnih skretanja... Na tvojoj koži je mapa za svaki tajni gaz u koji si svratio, za svaku Čarobnu šumu kojom si hodao tražeći rasprsnute kapljice svoje ličnosti... Umoriš li se ponekad od lutanja?

Poželiš li mirno more, mirnu luku, jedan kutak samo za sebe, samo za svoje stakleno srce... Poželiš li ispuniti neke svoje snove, davne želje koje si sanjao i zamišljao svaki put kad oduvaš svjećice na torti? Jesi li ikad imao svjećice na torti? Jesi li imao tortu? Jesi li ikad mogao da ispuniš svoje ambicije, umjesto roditeljskih? Umoriš li se od jurnjave za tuđim snovima dok svoje spakuješ u izbucane džepove i usput ih još i izgubiš... Poispadaju kao obične drangulije, i nakon nekog vremena postane ti svejedno šta si želio, šta si sanjao?

Baš danas sam se sjetila mojih želja, i mojih snova, svih onih koje možda i danas krijući sanjam... Onih mojih snova koje neću ostvariti jer sam zakasnila... Možda i nisam, ali vrijeme te pregazi, neke druge stvari postanu prioriteti i snovi ostanu kao napušteni siročići pokraj pepela ugašenih nada da se griju.., da čekaju da zapalim vatru ponovo i da se ugriju, mali, crni, ostavljeni... Bijelih zuba i toplih očiju... Snovi moji, želje moje usahle...

Možda ja moje ambicije nisam mogla da ispunim, možda nije imao ko da me podrži, da me usmjeri, da mi pomogne da raširim krila... Možda, da je vrijeme bilo malo drugačije... Možda... Neko prokleto možda... Ali ti još imaš vremena... Ja sam svoje prioritete postavila, organizovala svoj život najbolje što znam, i možda ponekad poželim umjesto stijene da budem samo mekano paperje maslačka... Ali ti još uvijek možeš... Ne daj da te drugi oblikuju, ne daj da ti drugi govore šta možeš a šta ne... Budi hrabriji od mene, budi jači od mojih kamenih litica... I izbori se...

Nemoj da se plašiš, vjeruj u sebe i znam - uspjećeš... Nemoj da dozvoliš da oni koji nisu vidjeli dalje od svog nosa pričaju kako je život surov i kako treba samo da se boriš da preživiš... Ne daj da te otruju svojim otrovom svakodnevnice, ne daj da u tebi ubiju želje pesticidima svog ogorčenja... Podigni glavu i otvori srce... I vini svoja krila, raširi ih i leti... Budi slobodan onako kako ja nikad nisam bila...