Sunday, March 8, 2015

Da su se žene više dogovarale, možda danas u ovoj zemlji ne bi svaki drugi-treći most pretendovao da bude granica....

Nikako ne znam kako da počnem ovaj post. Želim ga posvetiti današnjem prazniku, ali ne smatram sebe feministkinjom. Jer mene jesu izgradile jake žene - moja mama, i moja baka, i moja tetka, moja sestra, ali isto tako su me izgradili i dobri i loši muškarci. Ne znam ni da li želim da čestitam 8.Mart svim ženama... Iskreno, ne zaslužuju ga sve žene. 

Istorija je čudna, i možda po malo okrutna prema ženama. Žena je uvijek djelovala iz sjenke, ona je bila ta koja je mogla da utiče na muškarca, koja je donosila novi život na svijet, žene su bile vladarke, bile su vještice, bile su kraljice, bile su kurve, bile su majke, bile su supruge, bile su partizanke, špijuni, bile su voljene i bile su kažnjavane, bile su sluškinje i bile su gospodarice. Imale su one svoja prava još od Eve... Možda ne ista kao muškarci, ali iskreno... Žena ne može da može da bude ravnopravna sa muškarcem. Nikada!

I dok mi muškarci kliču, a žene me psuju, moram stati iza svojih riječi. Žena i muškarac nisu nikad ni bili ravnopravni. Žena je, moramo priznati, superiornija. Ona je ta koja devet mjeseci nosi novi život ispod svog srca, i dok joj se tijelo razdvaja u nemogućim bolovima, ona je ta koja donosi taj život na svijet. Ona je ta koja ustaje noću i brine o tom malom životu, ona je ta koja razmišlja o hrani, ona je ta koja danas trči na posao, i sve postiže. Ženama su danas nametnute super moći, ona je uvijek uspješna majka, žena, poslovni partner, supruga, ljubavnica... Ona za sve ima vremena, i ona sve može. Ma malo sutra može. To što se žena danas idealizuje to je samo dobar marketing. Žena je krhko biće, staklenog srca, i lako je može razbiti najmanji ton. Ali ona to neće pokazati. I to je ono što je čini super ženom. 

Složiću se sa današnjim stavovima svih feministkinja, složiću se da muškarac i žena trebaju biti jednako tretirani na poslu, da trebaju imati mogućnost jednake zarade, da trebaju imati jednako radno vrijeme, jednake uslove, jednake šanse, da trebaju imati mogućnost da oboje bez stida ispolje svoje emocije i stavove. Borba za rodnu ravnopravnost nikad nije bila jača, ali nisam sigurna koliko je ispravna. Kad sam vidjela MrRight-a da plače, on koji je u mojim očima bio do tog trena stijena, oličenje muškosti i snage, odjednom je postao ranjivi dječak, neko jednak meni, neko sasvim normalan, i običan, čovjek sa dušom. I zbog toga je porastao u mojim očima još više, a u srcu... Bio je na tronu. Nije to za mene trenutak slabosti, nije bio manje muškarac u mojim očima. Tu vrstu ravnopravnosti, emotivnu jednakost među ta dva svijeta svim srcem ću da podržim, jer mi nismo skrojeni od kamena i blata, već od srca i emocija. Ali nisam za ravnopravnost kad su u pitanju mnoge stvari. Žena je zbog jurnjave za karijerom, zbog opravdane borbe za opstanak u ovom ludom svijetu izgubila niti sa tradicionalnom ženom koja je imala najteži posao, a to je biti majka, biti žena, biti ljubavnica, biti ona spona što drži porodicu na okupu. 

Svako vrijeme ima svoje prednosti i mane. Za mene ovaj praznik ne pripada meni, ni djevojčicama koje se trude biti odrasle, ni djevojkama kojima je glavni problem u  životu šta će kupiti, gdje izaći, i koliko novca na računu ima novi dečko. Ne! Ovo je praznik za sve one žene heroje koje su samohrane majke i koje znaju šta je borba. Ovo je praznik za sve one žene koje su bile žrtve nasilja i koje su imale hrabrosti da progovore i da se izbore sa tim. Ovo je praznik za sve one žene koje su pobijedile svoje demone, i koje su se izvukle iz tabu tema o kojima svi pričaju po ćosškovima. Ovo je praznik za one žene koje su se nekad porađale u njivama, i odmah potom nastavljale da rade, koje su rublje prale u hladnim rijekama a ipak su bile uspješne majke i poštovane žene. Takve žene, i priče o njima su mene gradile. Te žene, tihi borci i veliki heroji... Za njih je ovaj praznik. Za one koje se svakodnevno bore za bolji položaj žene u društvu, koje se bore za školovanje djevojčica u Africi, za svih onih 280 djevojčica koje su otete u Nigeriji i za njihove majke... Za takve je ovaj praznik, za te žene heroje... Njima ga čestitam. Jer takve žene su oličenje onih istih koje su i stvorile ovaj dan.