Wednesday, April 1, 2015

...ljubav ne pobedjuje ni jedna od stotine, to su samo zablude, ciste izmisljotine...



Vjerujem da postoji ljubav. Možda ne ona iz bajke, ali prava, snažna, vrtoglava, bespovratna, nenormalna, ona od koje ti se vrti u glavi, zbog koje ne možeš da dišeš, da misliš, od koje zapinješ za sopstevan stopala... Da, to je baš takva vrsta ljubavi. Ona bez koje ne bi mogao da zamisliš život. I ne zamišljaš ga. Vjerujem da je danas samo izrazito teško pronaći takvu ljubav. Pronaći partnera/ku koji/a će pristati na kompromis tvoje slobode i tvoje ljubavi.

Svijet je postao vrtoglavi tobogan sa naglim padovima i prokleto teškim usponima. Svijet, i ljudi u njemu... Ljudi koji njeguju tijelo, imidž, koji se uljepšavaju fizički, zanemaruju ono osnovno - da za ljubav treba imati dušu, i parče herca u grudima. Nisu muškarci zaljubljeni u manekenke sa naslovnice, svaka žena to može biti, niti su žene zaljubeljene u muškarca koji podsjeća na filmskog glumca (koji je, info radi, takođe samo čovjek, ljudsko biće od krvi i mesa, sa aknama i peruti i svim ostalim manama tvog prvog komšije, samo bez konta u banci). Zaljubljeni su u tu ideju o savršenstvu koju nam plasiraju mediji, filmska industrija i napredna tehnologija. Zaljubljeni su u viziju kojom društvene mreže svakodnevno ispiraju već sasvim ispran mozak. Zaboravili su ljudi kako je u stvari voljeti nekog zbog njegovih mana; čak šta više, na mane danas niko ne pristaje.

Ljubav je danas postala klasična trgovina. Što „proizvod“ ljepše i tanje izgleda to mu je vrijednost veća, a one sitne mane niko ne vidi. Pronaći „srodnu dušu“ postalo je kao klasična šetnja tržnim centrom, gledajući izloge i tražeći šta ti najbolje „paše“... Labele, marke, tikete, cijene... Što zvučnije to ti je primamljivije. I ne vidiš one skromne radnjice u kojima čuče prave male dragocjenosti ali one ne koštaju mnogo... Njih ćeš kupiti pogledom, osmijehom, možda čak i čokoladnom bananicom. Danas jednostavno, sve mora biti u trendu. E pa jebeš trend.

Mene to nikad nije zanimalo. Mišljenja sam da je ono vidljivo u stvari samo maska, folija, ukrasni papir... Mišljenja sam da se prave vrijednosti kriju na drugom mjestu, ne u banci, ne u sefu, ne u kinder jajetu. U srcu bre, u toj staroj izlizanoj, otrcanoj škrinji svih tvojih tajni... Tu, u grudima. Tu je ono najvažnije što jedan čovjek/žena može posjedovati. Džaba se kvarcaš, džaba ti Armani, džaba ti 500 konja ispod haube, silikonske usne i crveni ruž... Džaba, kad nemaš herca, kad nemaš krvi, kad ne znaš plakati, kad ne znaš biti zahvalan... Džaba... Ljubav traži mnogo više od silikona... Mnogo više od vještačkih noktiju s kojima ne možeš napraviti kiflice s cimetom. Ma nema šanse...

A vidiš, to je za mene ljubav, baš te kiflice. To je za mene vrijednost. Ja ne kupujem ništa sa reklame, takav sam tip. Ne privlači me sjaj neonskih reklama u buticima, već sjaj zvijezda u očima. Ne privlači me ni viski na stolu, ni ključevi od mečkice... Bitno je koliku ergelu imaš u grudima... Nije važno koliko dižeš iz bendža, već kojom snagom možeš da me zagrliš da nikad ne odem...

Pogrešno je da ti prioriteti budu novac, i posao, i uspjeh, karijera, brza kola, velik’ stan... Prioritet u životu je ljubav. I to nije nešto što treba olako shvatiti. Treba umjeti voljeti. Treba umjeti održati strast, svaki dan se iznova zaljubljivati u tog nekog, i svaki dan učiti kako se voli taj neko, bez rezerve, bez milosti, bez zaliha, bez straha. Možda za ljubav ne možeš kupiti jahtu, ali možeš mir u srcu, možeš sebi kupiti krila za raj, snagu za sve ostalo u životu. U takvu ljubav ja vjerujem. Takvu ljubav sebi priželjkujem. I još sto puta veću ljubav dajem.

Ne želim odustati od ljubavi ma koliko mi pričali drugi da je to prolazna stvar. Ne želim pristati da budem sa nekim samo zato jer sam na pragu tridesetih, zato jer rodbina čeka da se još ja udam, zato jer komšiluk očekuje da dovedem konačno zeta u kuću... Ne želim pristati da budem sa nekim samo zato da bih imala nekog. To je gore nego biti sam. Želim biti pored onog zbog kojeg će mi srce preskakati svaki put kad ga pogledam, pored onog kojem ću biti lijepa i sa ravnim stomakom i sa strijama, i sa borama, i sa masnom kosom, pocjepanim čarapama... Želim biti pored onog koji će me voljeti upola manje nego što ja volim njega, moju ljubav je teško nadmašiti. Samo na takvu ljubav pristajem, i u takvu vjerujem. Jer ljubav nije trgovina, ljubav nije ono što vidiš. To ili znaš ili naučiš... Sa srcem se svako rađa, samo što neko nauči da ga koristi, a nekom služi samo kao mišić u grudima. Ne možemo svi biti isti, ali možemo voljeti. To je već stvar izbora.


Ja biram ljubav, i uvijek ću.