Tuesday, May 12, 2015

E tu tvrđavicu ce malo teze srusiti...



Kako treba da se zoveš u ovoj zemlji u kojoj su te roditelji bez tvoje saglasnosti rodili?
Ko treba da budeš da bi mogao da postigneš nešto?
Ko treba da ti bude kum i brat, ko komšija?
Koliko muke samo roditelji vide dok ti odaberu pravog kuma, onog koji će te gurati i koji će zbog tebe i tvoje lijene guzice uzeti nekome hljeb iz usta.
Kako su uopšte te žene našle baš prave muževe, od koje sorte i kakvih gena?
A šta treba da radi ova manje srećna većina koja se rodila iz ljubavi, koja se školovala krvlju i znojem i gladnim stomakom?
Ko trebaš da budeš da bi bio priznat zbog svoje vrijednosti?
Ovde, u ovoj zemlji te žigošu još prije nego čelom udariš u pod, prije nego zaplačeš svoj prvi krik.
Unaprijed se zna ko je buntovnik, ko ulizica, ko je osuđen na društveno progonjenje, ko će biti ministar, a ko seljak ratar...
Udaraju nam deklaracije kao da smo uvezena roba iz Kine.
Koliko dugo treba da ćutimo, mi iz generacije srušene roditeljske zemlje, prije nego dobijemo ono za šta se borimo?
I čemu te granice među ljzdima, među srcima, među komšijama?
Zašto je tvoja riječ važnija od moje, tvoja slika vrijednija od moje pjesme?
Zato što neću da se povinujem društvu kao klas pšenice pod nogom seljaka?
Jel zato što se molim jednom Bogu kao i ti?
Ili zato što ćutiš, i puštaš da ti sudbinu kroje skotovi i lopovi, krijumčari i bitange, dok su mene školovale Knjige iznajmljene u biblioteci...
Možda si vrijedniji jer ti je tata direktor, a moj je čestit čovjek kome su takvi direktori uništili firmu za koju je cijeli život dao...
Možda si vrijedniji jer tvoja mama nosi Zaru i miriše na Chanel No5, a moja mama na ljubav i palačinke...
Jadne su te tvoje vrijednosti servirane na škrbavim porcelanskim tanjirima.
Ja nisam iz te berbe, da mi sve zvijezde padaju pred noge.
Ja želim da se popnem među njih, da se borim za svaki svoj stih čitav život ako treba.
Neću sve sad i odmah...
U našim venama teče ista krv, iste boje i istog ukusa.
Na isti način smo došli na ovaj svijet, u istoj zemlji ćemo ležati jednog dana.
Samo nas neće pamtiti isto.
Ja ću biti ona što svoj glas nije krila, ona što svoju slobodu nije prodala, biću ona što je sama birala.
Ti ćeš biti onaj čiji je tata, kum ili neko već po krvnoj liniji ojadio ovu moju državu za neko milionče, Bićeš onaj koji je sve u životu dobio zahvaljujuću vezama i ni za šta nisi morao da se boriš.
Pa čak ni za ljubav...
A ja se svakog dana borim za nju...
I ne odustajem od nje, iako je za tebe ljubav nešto sasvim drugo.
Ko treba da budeš u ovoj državi da bi bio poštovan i cijenjen zbog svojih kvaliteta, zbog onog što jesi ispod te blatnjave ljušture u koju si se uvukao... ?
Da budeš ti, ili ja?
Možda bi bio kao ja kad bi imao hrabrosti...
Ja nikad ne bih bila kao ti...
Za razliku od tebe, ja imam srce u grudima...