Thursday, January 14, 2016

Ne znaš ti šta je mrak




Čekaj, kad sam pisala o nedostajanju i ljubavi nisam mislila na ovo sada. Nisam mislila da budem samo dobra na riječima. Željela sam djela. Željela sam pokazivati i crtati, možda malo do neba poletjeti. Nisam mislila da ćeš mi samo napisati koju riječ i živjeti život kao da ja ne postojim. A evo me, tu sam, pišem još jedan tekst i pitam se koliko vas takvih još ima.

Raširila sam ruke, možda nespremna za ljubav, možda malo preplašena, možda progonjena sopstvenim paklom, ali raširila sam ruke. Za zagrljaj. Otškrinula sam vrata srca da provjetrim ustajali vazduh samoće i da te pustim da priviriš u njega. Da možda poželiš da ga urediš, dekorišeš, možda samo da mi krv promijeniš. I ostadoh tako čekajući u mjestu dok oko mene odzvanjaju tvoje riječi nedostajanja. Riječi. Riječi. Riječi.

I uvijek je važnije vidjeti drugove, i uvijek su važniji rođendani, neki drugi izlasci na koje ti ne padne na pamet da pozoveš nekog ko ti je takođe bitan. Ako je bitan. Uvijek su umorni radni dani, uvijek su obaveze kojima nikad kraja nema, i uvijek su samo riječi na kraju dana "Znaš, nedostaješ mi...". Uvijek je važnije da pokušaš da mi se uvučeš u krevet, umjesto u srce, i uvijek je važnije širenje nogu od ruku, i uvijek su drugi prioriteti vas nezrelih dječaka koji niste spremni za ljubav. Reći češ da tražim previše pa sam zato sama. Ne, nisam sama. Ja samo ne želim da provedem svoj život pored nekoga kome ću biti na drugom ili trećom mjestu. Ne želim da provedem svoje vrijeme pored nekoga ko će dok me sluša razmišljati kako da me namami u spavaću sobu. Zašto ne želiš da slušaš ono što imam da kažem? Zar su usne samo za poljupce?

Zar je previše što želim čovjeka umjesto hladnokrvne zvijeri? Ne brini, zver znam gdje mogu da nađem, ako je nekad poželim. Zar je previše što ti vjerujem da ćeš biti uz mene kad sam prehlađena, da ćeš biti pored mene, umjesto da ti "nedostajem" dok se provodiš po  klubovima? Možda je za tebe previše. Možda nisi ni bio spreman za ljubav. Možda nisi u stvari želio mene veće moje tijelo, zadovoljenje za svoj muški ego. Nije ovo ni malo jednostavno vrijeme. Nisu ovo ni malo normalni dani. Možda se bojim. Možda bih ćutala. Možda je bolje da spustim ruke, i ponovo zatvorim srce.

Riječi. Šta su riječi? Pijesak i prašina. Ako je tako ti si pustinja. To je sve što imaš. Nije ni važno. Jer ja nemam snage da dječaka učim ljubavi, niti da čekam da odrasteš. Ne znaš ti još šta je mrak.