Thursday, January 12, 2017

Lako je to sa snovima nevolje krenu onda kad tumacim stvarnost...

Sanjala sam te. Držeći se za ruke, poput male djece, umazani od poljubaca, nas dvoje na putu za Škotsku, kao da ništa na svijetu ne postoji osim nas. Kasnili smo na let jer smo se upili u želje. Zapleli se u ruke i nismo marili za bršljan u poljupcima. Taj avion ne bi pošao bez nas. Pamtim taj osmijeh jer sam ga već jednom vidjela na tvom licu. Nekad, dok sam te još mogla sresti. I šetali smo se poput dvoje ljubavnika, ne mareći za kamene ulice, ni prolaznike, ne mareći za kišu i bose noge. Bili smo sve što sam ikad sanjala da jesmo. 

Sanjala sam te. Pohodiš mi snove kao ratnik zemlje koje želi osvojiti, nemilosrdno mi kidajući osmijehe i kiteći se njima kao medaljama. Probuđena tvojim osmijehom i prstima, tvojim ludilom, nesigurno idem kroz današnji dan. Progutam kamen u grlu, i grcam. Plakala bih zbog snova i zbog stvarnosti. Zbog tebe bih plakala kao što nikad nisam. Koliko mi samo nedostaješ. A evo me gdje pišem, i ćutim o tebi svim mojim pjesmama. Ćutim i ti nikad nećeš saznati za moje snove, i za moje usne, i možda čak i ne voliš Škotsku kao ja. Ne mogu ti reći. Kako da ti ispričam da si u mojim snovima bio najsrećniji cijeli svoj vijek postojanja. Bio si isti onaj dječak koji je plakao na mom ramenu, grleći me kao da se svijet srušio. 

Sanjala sam te i bili smo srećni. Vjerujem da si i sad srećan, i bez mojih snova, bez ljubavi. Bar bez moje jesi. Jer šta će tebi ljubav zanesenjaka koji bi kasnio na let jer je gladan tvojih usana. Šta bi ti radio sa ovom propalicom koja ljubavlju okiva zvijezde i krvlju ti piše stihove po mariginama neba. Ti si za ove nove ljubavi, moderne, jednokratne. sa njima ne moraš da se smiješ, ne moraš da se daješ, ne moraš ništa sa njima osim da ih posjeduješ. Sanjaću ja za oboje. Koliko sam samo željna tvojih očiju. Kao nekad. Kao prvog dana. Još nisam ozdravila od tebe. Od nas. Onog što smo bili.

Mjesečarim i dalje. Sanjam i dišem, radujem se, volim... Život je u potpunosti normalan, i predivan, i vidiš, mogu bez tebe. I srećna sam i bez tebe. Iako svakog dana pomislim na tebe. Nehajno te spomenem najboljem drugu. Prije nego oči sklopim, poželim da budeš srećan. Poželim da budeš najbolji. Da budeš sve ono što znam da možeš biti. Neka i nije sa mnom. Ja imam snove. Imam Škotsku. 

Ja još imam uspomenu na nas. Ne znam kad će izblijediti. Ne znam hoće li proći. Neko će uspjeti da otvori sezam mog srca i nastaniće se. Hoće. I niko neće znati osim mene da sam te sakrila u same dubine svog postojanja da možda opet nekad dodirnem ti leđa, da se opet nekad svijem oko tebe kao puzavica. Niko neće znati da si bio moja velika ljubav. Da si moj uzdah. Da si moja žal.