O autoru tj. meni



OK. Evo reći ću malo nešto o sebi, za one koji ne mogu iščitati arhivu tekstova koju sam pisala. Reći ću ko sam, i pružiti ti samo mali dašak iz mog svemira. Jer ja sam sve. I osmijeh, i sreća, i tuga, i suza. I ljubav. Oooo, ponajviše sam ljubav. Ona o kojoj si slušao dok si odrastao, i ako si odrastao. Ona iz Diznijevih bajki, i ljubavnih filmova. 

Mlađe dijete moje porodice, nezaustavljivi romantik i pričalica, stidljivi osmijeh ispod trepavica, uvijek razbarušena, razmazana i umazana, ponekad trapava do slatkoće, i sigurna sam da bi sva moja rodbina rekla da sam naivna, neozbiljna i neodrasla musavica koja se nikad neće smiriti. Zašto bih? To je za drveće i granje. 

Pišem. Uvijek pišem. To je moj način izražavanja. To i osmijeh. Čitam. Previše neko bi rekao. Ja ne bih. Volim more. I nebo. Zbog širine. Slobode. Bila sam zaljubljena. Voljela sam. Bila sam voljena. Možda ne onako kako sam maštala i kako maštam, ali jesam. Bila slomljena. Kao i svi drugi. Ali sam birala da ustanem. Rijetki znaju šta sam prošla u životu. I sve sam sama odabrala. Gubila sam. Joj, i te kako sam gubila. Ali sam opet ostala živa. 

Iskrena sam do brutalnosti, do krvi. I možda je suludo reći da isto očekujem od ljudi. Od ljudi, ne od drugih. Borim se za humanost, za životinje, vegan sam, treniram, meditiram, šetam, imam dvije mačke i psa. I tako. Živim moglo bi se reći. Sve ostalo može da se pročita. 

Idem sad. Čeka me sunce da pojedemo mjesec k'o lubenicu. Ili je obrnuto. Nema veze. Lubenica je u pitanju.